|
Srce je njeno živjelo za ljepotu ljubavi. Uvijek otvoreno da primi svakoga, bez računa, u okrilju dobrote.
Uz jutarnji smiješak i ljepotu, izvlačeći iz lošeg ono najbolje, ukazujući da je život lijep.
Srce joj je bilo poput djetetova, onako čisto, nepokvareno, napunjeno Odom radosti…
Uvijek prednost davajući srcu…
Ljubav je stavljala na pijedestal, uživajući u simfoniji razdraganih nota, grleći ljepotu svijeta, pjev ptica, miris cvijeća, žubor potoka, šum mora, toplinu sunca.
Njene suze poput niske bisera, stvarale izvore radosti. Pisala bi pjesme ljubavne, u kojoj je ljubav bila lijek za sve boli i patnje.
Srce bi se smijalo, a razum bi zaplakao, želeći održati ravnotežu između dva suprotstavljena jaza…SRCA I RAZUMA.
Kao da je živjela između dvije obale.
Nasukana na obali iz mašte u kojoj je carevalo djetinjstvo,tako čisto i neokaljano (djetinjstvo iz mašte).
Sa druge strane obale nalazio se RAZUM, pozivajući je da dopliva poput morske sirene, da očuva životnu ravnotežu…
Odrasti, zatomiti strah, pokušati nadrasti sve grubosti življenja, pružiti ruku razumu i uživati sretno, balansirajući između dvije obale, SRCA I RAZUMA.
Obukla je haljinu, uzmaka, utomila srce, predajući razumu i trezvenosti…
Srce se razboli, počevši venuti, pitajući se ponovo: 'Koji je pravi i odlučujući potez?'
Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT
|
